Radioterapija (zračenje)

Radioterapija je način liječenja bolesnog tkiva visokoenergijskim zračenjem uz što veću zaštitu okolnog, zdravog tkiva. Provodi se x-fotonima, γ-fotonima, visokoenergijskim elektronima, a moguće je primijeniti i druge visokoenergijske čestice. Uz kirurgiju, radioterapija je osnovni lokalni modalitet liječenja onkoloških bolesnika. Radioterapija se ordinira pet dana u tjednu (ponedjeljak -petak), najčešće 5-6 tjedana.

Osnovna je podjela radioterapije na teleradioterapiju i brahiradioterapiju.

Teleradioterapija je oblik radioterapije kod kojeg se izvor zračenja nalazi izvan tijela (na udaljenosti oko 80-100 cm). Ovaj oblik radioterapije provodi se linearnim akceleratorom i kobaltnom jedinicom.

Brahiradioterapija je oblik terapije pri kojem se radioaktivni materijal aplicira u bolesnikovo tijelo.

Cilj radioterapije: kurativna i palijativna

Kurativna radioterapija koju provodimo radikalnim dozama zračenja, može biti neoadjuvantna, primarna i adjuvantna.

Neoadjuvantna radioterapija se provodi u slučajevima lokalno uznapredovale bolesti s ciljem smanjenja stadija bolesti, što omogućava radikalni kirurški zahvat, odnosno izbjegavanje mutilirajućih operacija.

Primarna se radioterapija aplicira kada zbog medicinskih ili osobnih razloga u bolesnika ne možemo provesti drugi oblik liječenja, koji inače preferiramo.

Adjuvantna (pridružena) radioterapija oblik je lokalnog liječenja zloćudne bolesti koji primjenjujemo nakon provedenog drugog oblika lokalnog liječenja (najčešće kirurškog) radi sprječavanja bolesti na mjestu koje zračimo.

Palijativna radioterapija ima zadatak prevenirati pojavu simptoma (bol, frakture…) ili smanjiti intenzitet postojećih simptoma.

NEŽELJENE POSLJEDICE RADIOTERAPIJE

Kožne reakcije su najčešće među svim tkivnim reakcijama. Iako je većina kožnih promjena reverzibilna, koža se nikad potpuno ne oporavlja od posljedica zračenja. Razlikujemo rane i kasne kožne reakcije:

Rane kožne reakcije jesu:

Eritem kao posljedica nakupljanja krvi u kapilarama kože, pojavi se unutar 24 sata nakon početka iradijacije , a u iduća 2-3 dana izblijedi te se ponovo pojavi u drugom tjednu zračenja uz postupno pojačavanje.
Suha deskvamacija ili ljuštenje kože
Vlažna deskvamacija
Pigmentacija kože
Epijacija (gubitak dlaka) – nakon epilacije kosa može ponovno narasti, ali obično nije iste kvalitete i gustoće kao prije radioterapije.

Kasne kožne reakcije su teleangiektazija kože (proširenje malih krvnih žila) i drvenasti fibrozni infiltrat na nekad ozračenom području.

Nemoguće je izbjeći sve kožne reakcije prigodom zračenja. Savjetuje se kožu štititi od svih fizikalnih podražaja te higijenom spriječiti moguće infekcije. Kod vlažne deskvamacije kožu mazati 1%-tnom otopinom gentiana violet. Nakon završene radioterapije kožu štititi od vanjskih podražaja, napose od sunca, te je mazati protektivima i stimulatorima epitelizacije.

Nuspojave vezane za središnji živčani sustav nastaju prigodom radioterapijskog liječenja tumora mozga i moždanih metastaza. Dijelimo ih na akutne, rano i kasno odgođene reakcije.

Akutne reakcije nastaju za vrijeme radioterapije. Obično se očituju znakovima povišenog intrakranijalnog tlaka kao posljedice moždanog edema. U liječenje se uključuju kortikosteroidi i antiedematozna terapija.

Rano odgođene reakcije očituju se mučninom, povraćanjem, disartrijom (poremećaj artikulacije govora), disfagijom (otežano gutanje), ataksijom (poremećaj ravnoteže, koordinacije i nesigurnost u hodu) i nistagmusom (titranje očiju). Ove su promjene prolazne i obično ne zahtijevaju liječenje.

Kasno odgođene reakcije uglavnom su ireverzibilne i progresivne. Klinička slika ovisi o lokalizaciji i volumenu mozga koji se zračio. Najčešće se razvije atrofija mozga i glioza (preobiman rast astrocita i odgovoran je za nastanak ožiljaka „plaka“) koja može oponašati intrakranijalni tumorski proces. Pri zračenju djece nastaju endokrinopatije (poremećaj rada endokrinih žlijezda), oštećenje vidnog živca i zaostajanje u intelektualnom razvoju.

Nuspojave pri zračenju glave i vrata:

Ljuštenje epitela usne šupljine, ždrijela i grkljana – savjetuje se čišćenje sluznice usne šupljine mehaničkim uklanjanjem naslaga, njezinim vlaženjem i provođenjem higijene.
Mukozitis (upala sluznice usne šupljine s aftama) može nastati kao posljedica infekcije gljivicama, virusima i bakterijama. U početku je infekcija lokalizirana, ali često stvara sklonost za sustavnu infekciju. Liječenje je specifično, prema uzročniku.
Kserostomija (suhoća usta) je rezultat upalnih i degenerativnih promjena žlijezda slinovnica. Promjene nastaju brzo i ireverzibilne su, a očituju se disfagijom (otežano gutanje) i gubitkom okusa. Zbrinjavanje kserotomije obuhvaća umjetno nadomještanje sline (umjetna slina) ili oralnim ispiranjem čajem od kamilice.
Zubni karijes zahtijeva preventivno premazivanje 1%-tnim fluoridnim gelom.
Osteoradionekroza (patološka promjena kosti koja može varirati od atrofije do pojave nekrotičnih žarišta s posljedičnom frakturom kosti) pojavljuje se u 10-15% zračenih bolesnika. Očituje se jakim bolovima i otežanim žvakanjem. Liječi se kirurški ili konzervativno.

Nuspojave pri zračenju probavnog sustava:

Mogu biti opasne po život i pri zračenju tumora probavnog sustava mora se provoditi pažljiva kontrola bolesnika.

Akutni radijacijski enteritis: očituje se mučninom, povraćanjem, abdominalnim bolovima, tenezmima (lažni grčevi sa nagonom za stolicu) i vodenastim stolicama. Terapija se sastoji u rehidraciji i parenteralnoj prehrani, medikamentnom liječenju, smanjenju boli i kontroli crijevnog motiliteta.
Kronični radijacijski enteritis nastaje 6-8 mjeseci nakon zračenja. Očituje se abdominalnim bolovima, krvavim proljevima, tenezmima i gubitkom tjelesne mase.
Mogu se razviti i tegobe prohodnosti crijeva kao što su stenoze, adhezije i fistule koje se liječe konzervativno ili kirurški.
Radijacijska bolest može se pojaviti prigodom zračenja velikih područja gornjeg dijela trbuha. Očituje se iznenadnom mučninom i povraćanjem 1 do 3 sata nakon zračenja. Nakon nekoliko sati simptomi postupno nestaju. Liječi se sedacijom i simptomatski.