Radioterapija je način liječenja bolesnog tkiva visokoenergijskim zračenjem uz što veću zaštitu okolnog, zdravog tkiva. Provodi se x-fotonima, γ-fotonima, visokoenergijskim elektronima, a moguće je primijeniti i druge visokoenergijske čestice. Uz kirurgiju, radioterapija je osnovni lokalni modalitet liječenja onkoloških bolesnika. Radioterapija se ordinira pet dana u tjednu (ponedjeljak -petak), najčešće 5-6 tjedana.
Osnovna je podjela radioterapije na teleradioterapiju i brahiradioterapiju.
Teleradioterapija je oblik radioterapije kod kojeg se izvor zračenja nalazi izvan tijela (na udaljenosti oko 80-100 cm). Ovaj oblik radioterapije provodi se linearnim akceleratorom i kobaltnom jedinicom.
Brahiradioterapija je oblik terapije pri kojem se radioaktivni materijal aplicira u bolesnikovo tijelo.
Cilj radioterapije: kurativna i palijativna
Kurativna radioterapija koju provodimo radikalnim dozama zračenja, može biti neoadjuvantna, primarna i adjuvantna.
Neoadjuvantna radioterapija se provodi u slučajevima lokalno uznapredovale bolesti s ciljem smanjenja stadija bolesti, što omogućava radikalni kirurški zahvat, odnosno izbjegavanje mutilirajućih operacija.
Primarna se radioterapija aplicira kada zbog medicinskih ili osobnih razloga u bolesnika ne možemo provesti drugi oblik liječenja, koji inače preferiramo.
Adjuvantna (pridružena) radioterapija oblik je lokalnog liječenja zloćudne bolesti koji primjenjujemo nakon provedenog drugog oblika lokalnog liječenja (najčešće kirurškog) radi sprječavanja bolesti na mjestu koje zračimo.
Palijativna radioterapija ima zadatak prevenirati pojavu simptoma (bol, frakture…) ili smanjiti intenzitet postojećih simptoma.
Kožne reakcije su najčešće među svim tkivnim reakcijama. Iako je većina kožnih promjena reverzibilna, koža se nikad potpuno ne oporavlja od posljedica zračenja. Razlikujemo rane i kasne kožne reakcije:
Rane kožne reakcije jesu:
Kasne kožne reakcije su teleangiektazija kože (proširenje malih krvnih žila) i drvenasti fibrozni infiltrat na nekad ozračenom području.
Nemoguće je izbjeći sve kožne reakcije prigodom zračenja. Savjetuje se kožu štititi od svih fizikalnih podražaja te higijenom spriječiti moguće infekcije. Kod vlažne deskvamacije kožu mazati 1%-tnom otopinom gentiana violet. Nakon završene radioterapije kožu štititi od vanjskih podražaja, napose od sunca, te je mazati protektivima i stimulatorima epitelizacije.
Nuspojave vezane za središnji živčani sustav nastaju prigodom radioterapijskog liječenja tumora mozga i moždanih metastaza. Dijelimo ih na akutne, rano i kasno odgođene reakcije.
Akutne reakcije nastaju za vrijeme radioterapije. Obično se očituju znakovima povišenog intrakranijalnog tlaka kao posljedice moždanog edema. U liječenje se uključuju kortikosteroidi i antiedematozna terapija.
Rano odgođene reakcije očituju se mučninom, povraćanjem, disartrijom (poremećaj artikulacije govora), disfagijom (otežano gutanje), ataksijom (poremećaj ravnoteže, koordinacije i nesigurnost u hodu) i nistagmusom (titranje očiju). Ove su promjene prolazne i obično ne zahtijevaju liječenje.
Kasno odgođene reakcije uglavnom su ireverzibilne i progresivne. Klinička slika ovisi o lokalizaciji i volumenu mozga koji se zračio. Najčešće se razvije atrofija mozga i glioza (preobiman rast astrocita i odgovoran je za nastanak ožiljaka „plaka“) koja može oponašati intrakranijalni tumorski proces. Pri zračenju djece nastaju endokrinopatije (poremećaj rada endokrinih žlijezda), oštećenje vidnog živca i zaostajanje u intelektualnom razvoju.
Nuspojave pri zračenju glave i vrata:
Nuspojave pri zračenju probavnog sustava:
Mogu biti opasne po život i pri zračenju tumora probavnog sustava mora se provoditi pažljiva kontrola bolesnika.